Es ist kein Zufall, dass die These von der Überwindung der Dichotomien“von Kultur und Politik,
Ws1
Stefan Nowotny Ambivalentne hibridnosti: o nastajanju obeÊanih subjekata (05_2002) Ponekad razlozi za takozvane nesporazume koji prate stanoviti pojam leæe u slabostima tog pojma samog. To postaje oËigledno najkasnije onda kada Ëak vodeÊe teoretiËarke i teoretiËari na podruËju na kojem je jedan takav pojam poprimio centralno znaËenje nasjednu na njegove „nesporazume“ ili ih Ëak i sami stvaraju. Pojam hibridnosti je odliËan primjer za to. Taj pojam koji je prije svega u Postcolonial Studies uzdignut do kljuËnog koncepta i u me đuvremenu preuzet u πirokom polju razliËitih politiËkih i kulturnih aktivistiËkih praksi, izgleda da je s vremenom postao izraz za jedan jedini veliki nesporazum; kao kada na primjer Edward W. Said, autor nekoliko standardnih djela Postcolonial Studies, u odnosu na migrantice i migrante azijskog i afriËkog podrijetla koji æive u Evropi, pi πe: „Mislim da bi do πlo do grotesknog nesporazuma u kulturnom razvitku kada bismo iz rasnih ili etniËkih razloga iskljuËili to novo podruËje evropsko-izvanevropske kulture. Sve su kulture hibridne, nijedna nije Ëista, nijedna nije identiËna s nekim rasno Ëistim narodom, nijedna nije 1homogena.“ Iskazi takve vrste najprije izgledaju - ukoliko se ograniËuju na tvrdnju da „kulture“ u sebi nisu nikada homogene - jednostavno reËeno banalno. Stvar se me đutim komplicira veÊ u pogledu pitanja, πto govor o „kulturama“ ovdje zapravo treba da znaËi: ako su naime „sve kulture“ hibridne, kako se ...