Es ist kein Zufall, dass die These von der Überwindung der Dichotomien“von Kultur und Politik,
Ws1
Ulf Wuggenig Fragmentacija i kooptacija Uz problematiËni aspekt „hibridnosti“ opozicijskih umjetniËkih formi (05_2002) Kada se danas - kako opÊenito tako i u konceptu simpozija hybrid resistance organiziranog u Linzu - govori o tome da su „neproduktivne dihotomije“ izmeu kulture i politike, umjetnosti i otpora, umjetniËke prakse i politiËkog aktivizma prevladane, onda se nameÊe pitanje o dosegu takvih teza. U kontekstu vizualne i konceptualne umjetnosti njihove granice se relativno brzo ukazuju. Posljednjeg desetljeÊ na tom smo podruËju mogli zamijetiti proturjeËne smjerove razvoja koji se i pri apstraktnijem razmatranju s ni πta manje uvjerljivosti mogu svesti na jedan zajedniËki nazivnik, naime na dediferencijaciju izmeu polja umjetnosti i drugih dru πtvenih polja. Tu dediferencijaciju - pojam koji je razvio 1teoretiËar kulture Scott Lash suprotstavljajuÊi se prije svega meu sociolozima ra πirenom gledanju koje polazi od sve veÊeg diferenciranja dru πtva na autonomne socijalne subsisteme - nisu provodili tek sami akteri u polju umjetnosti. Ona je takoer rezultat procesa kolonizacije tog umjetniËkih polja izvana. U toj svezi valja se sjetiti one ekonomizacije socijalne i kulturne sfere Ëiju logiku su razradili teoretiËari 2guvermentalitetua nastavljajuÊi se na kasnoga Foucaulta. Posebni aspekt te ekonomizacije je prodiranje korporativne moÊi u sfere evropske umjetnosti (prema ameriËkom uzoru), koje je stvorilo novi tip „privrednih umjetnika“. ...